Monolog je govor jednog lika drugom liku ili publici. Solilokvij je samoinicijativan govor.
Glavna razlika između monologa i monologa je u tome što je monolog namijenjen da ga drugi čuju, dok je solilokvij prezentacija misli lika.
Ključni za poneti
- Monolozi se obraćaju drugim likovima ili publici, dok solilokviji prikazuju lik koji izgovara svoje misli naglas bez namjeravanog slušatelja.
- Monolozi pospješuju radnju ili otkrivaju važne informacije, dok solilokviji pružaju uvid u emocije, motive ili unutarnje sukobe lika.
- Monolozi se mogu pronaći u različitim oblicima medija, uključujući kazalište, film i televiziju; solilokviji su pretežno kazališna sredstva koja se koriste u predstavama.
Monolog vs Solilokvij
Razlika između monologa i solilokvija je u tome što se u monologu pojavljuje više likova. Međutim, on naprotiv, u solilokviju je prisutan samo jedan lik. Dvije vrste publike prisustvuju monologu. Oni mogu igrati ulogu publike u drami, ili mogu biti pravi gledatelji ili publika. Solilokvij ne uključuje nikakav oblik publike; usprkos tome, prisutna je prava publika koja sjedi u kazalištu kako bi pogledala predstavu.
Monolog nastaje kada netko održi govor drugoj osobi ili cijeloj publici. Postoje dvije kategorije ljudi koji prisustvuju monologu. Oni bi mogli ili biti dio publike drame ili stvarnih gledatelja ili publike.
Monolog se događa kada se lik obraća drugom liku bez dobivanja odgovora. Monolog je izveden iz kombinacije dviju grčkih riječi, monos i legein; Monos znači 'samac' ili 'samac', a legein znači 'razgovarati'.
Solilokvij nastaje kada osoba govori sama sa sobom. U solilokviju ne postoji nešto poput publike, iako postoji stvarna publika koja sjedi u kazalištu i gleda izvedbu.
U Solilokviju se izražavaju najskrivenije misli i pogledi osobe, kao i njeni ciljevi i motivi. Solilokvij je izveden iz dvije latinske riječi, Solus i loqui, a obje znače "razgovarati" i "sam".
Tabela za usporedbu
Parametri usporedbe | Monolog | monolog |
---|---|---|
Definicija | Kada osoba drži govor drugoj osobi ili cijeloj publici. | Kada osoba sama sebi drži govor. |
Publika uključena | Dvije vrste, publika u predstavi i kazalište. | Nema publike u drami, samo u kazalištima. |
Broj znakova | Više od jednog lika. | Prisutan je samo jedan lik. |
svojstvo | To je Monolog. Kada lik razgovara sa suprotnim likom, ne dobiva odgovor. | U Solilokviju se iznose najskrivenije misli i uvjerenja osobe, uključujući njezine namjere i motive. |
Podrijetlo riječi | Grčke riječi, Monos (jednostruko) i legein (govoriti). | Latinske riječi, solus (sam) i loqui (govoriti) |
Što je Monolog?
Monolog je govor koji lik drži publici ili drugim likovima kako bi prenio svoje osjećaje. Monolozi se često koriste u dramskim (filmovi, predstave, itd.) i nedramskim (poezija) medijima.
Dramski monolozi i unutarnji monolozi dvije su vrste monologa koje postoje.
Unutarnji monolog nastaje kada lik eksternalizira svoje ideje publici, dopuštajući publici da shvati iskustva koja bi inače bila prvenstveno interna.
Jedan lik razgovara s drugim u dramatičnom monologu. Monolog se javlja kada osoba održi govor drugoj osobi ili cijeloj publici.
U monologu je više likova. Monolog se događa kada lik razgovara sa suprotnim likom bez dobivanja odgovora.
Monolog je izveden iz kombinacije dviju grčkih riječi, monos i legein, gdje Monos znači "samac" ili "samac", a legein znači "razgovarati".
Što je Solilokvij?
Solilokvij nastaje kada osoba sama sebi održi govor. U solilokviju se pojavljuje samo jedan lik. U solilokviju osoba izražava svoje najskrovitije misli i ideje, kao i svoje namjere i motive.
Riječ soliloquy izvedena je iz dvije latinske riječi, Solus i loqui, koje znače 'razgovarati' odnosno 'sam'. Solilokvij je dramski uređaj u kojem lik razgovara sam sa sobom, izlažući svoje najskrovitije misli.
Dramaturi koriste ovu tehniku kako bi prikazali misli likova koje bi inače bile skrivene od publike. Solilokviji su nekoć bili popularni u kazalištu, ali su izgubili naklonost kako se drama približavala realizam u kasnim 1800-ovima.
Solilokviji se koriste u nekoliko Shakespeareovih tragedija za opisivanje unutarnjih misli i sukoba tragičnih junaka kao što su Macbeth, Othello i Hamlet.
Glavne razlike između monologa i solilokvija
- Kada osoba drži govor drugoj osobi ili cijeloj publici, onda se to zove monolog. S druge strane, kada osoba drži govor sama sebi, onda se to naziva Solilokvij.
- Publika uključena u monolog ima dvije vrste. Ili mogu biti publika unutar drame, ili mogu biti stvarni gledatelji ili također publika. S druge strane, nema tog uključivanja bilo koje publike u solilokvij. No, prisutna je prava publika koja predstavu gleda sjedeći u kazalištu.
- U monologu je prisutno više likova. Međutim, u solilokviju je prisutan samo jedan lik.
- Kada lik razgovara sa suprotnim likom, ali ne dobije odgovor, onda je to monolog. S druge strane, u Solilokviju se iznose najskrivenije misli i uvjerenja osobe, uključujući njezine namjere i motive.
- Izvedenica riječi monolog dolazi od kombinacije dviju grčkih riječi, monos i legein, gdje Monos znači 'samac' ili 'samac', a potonja znači 'govoriti'. S druge strane, riječ soliloquy potječe od dvije latinske riječi, Solus i loqui, što znači 'govoriti', a prva znači 'sam'.
Zadnje ažuriranje: 29. srpnja 2023
Emma Smith je magistrirala engleski jezik na koledžu Irvine Valley. Novinarka je od 2002. godine, piše članke o engleskom jeziku, sportu i pravu. Pročitajte više o meni na njoj bio stranica.
U ovom je članku s velikom preciznošću artikulirana razlika između monologa i solilokvija. Detaljno objašnjenje uključenosti publike, kao i podrijetla riječi 'monolog' i 'solilokvij', daje dubinu razumijevanju ovih dramskih sredstava.
Temeljito istraživanje monologa i solilokvija u ovom članku daje dragocjen uvid u te kazališne tehnike. Usporedba između publike kojoj je monolog namijenjen i nedostatka sudjelovanja publike u solilokviju posebno je prosvjetljujuća.
Članak nudi cjelovit pregled monologa i solilokvija, rasvjetljavajući značenje ovih kazališnih sredstava u prenošenju misli lika i razvijanju radnje. Osobito su me fascinantne informacije o korištenju solilokvija u Shakespeareovim tragedijama.
Detaljna analiza monologa i solilokvija u ovom članku pruža dragocjene uvide u značaj ovih kazališnih sredstava. Osobito je informativna usporedba monologa koji se obraćaju drugim likovima ili publici sa solilokvijima koji iznose unutarnja razmišljanja lika.
Ovaj članak nudi detaljnu analizu monologa i solilokvija, uključujući njihove definicije, karakteristike i povijesno značenje. Objašnjeno je i podrijetlo riječi 'monolog' i 'solilokvij', čime se obogaćuje razumijevanje ovih pojmova.
Članak zadire u zamršenost monologa i solilokvija, nudeći temeljito ispitivanje njihovih definicija, uključenosti publike i povijesnog podrijetla. Posebno je poučna usporedna tablica i detaljno objašnjenje razlike između monologa i solilokvija.
Ovaj članak pruža sveobuhvatno istraživanje monologa i solilokvija, nudeći detaljan pregled njihovih definicija, karakteristika i uključenosti publike. Informacija o upotrebi solilokvija u dramskim djelima, posebice u Shakespeareovim tragedijama, dublje razumijevanju ovih sredstava.
U ovom je članku s velikom jasnoćom razjašnjena razlika između monologa i solilokvija. Usporedna tablica učinkovito naglašava ključne razlike, a navedeni primjeri, kao što je Shakespeareova upotreba solilokvija u tragedijama, dodatno ilustriraju značaj ovih kazališnih sredstava.
Usporedna tablica uključena u ovaj članak olakšava razumijevanje ključnih razlika između monologa i solilokvija. Cijenim jasnu i sažetu raščlambu parametara usporedbe, kao i detaljno objašnjenje što čini monolog i solilokvij.
Ovaj članak daje vrlo detaljno objašnjenje razlika između monologa i solilokvija, uključujući njihove definicije, karakteristike i podrijetlo. Prilično je pronicljivo naučiti o različitim vrstama publike uključene u monologe i odsutnosti publike u solilokviju.