Sluh naspram slušanja: razlika i usporedba

Uho djeluje kao medij za apsorbiranje zvučnih valova i njihovo prosljeđivanje mozgu da ih percipira i dešifrira. Bez uha, osoba ne može čuti nikakve zvukove.

Tek kada možemo čuti, hoće li nam to pomoći da pravilno komuniciramo? Stoga uho igra vitalnu ulogu u komunikaciji s vanjskim svijetom.

A sluh je jedno od najvažnijih osjetila koje posjedujemo. Dva su različita koncepta uključena kada je u pitanju aktivnost opažanja tih zvukova valovi.

Jedan čuje, a drugi sluša. Sluh je urođena sposobnost pojedinca da razlikuje zvuk.

Sve je u inherentnom potencijalu pojedinca da prepozna zvuk. Možda nije točno reći da je pojedinac razumio prenesenu informaciju samo u kontekstu slušanja.

Ključni za poneti

1. Sluh se odnosi na fizički proces opažanja zvuka, dok se slušanje odnosi na obraćanje pažnje i obradu onoga što je rečeno.
2. Sluh može biti pasivan dok slušanje zahtijeva aktivan angažman i razumijevanje.
3. Sluh je urođena sposobnost dok je slušanje naučena vještina koja zahtijeva vježbu i fokus.

Sluh vs slušanje

Sluh je pasivni proces koji se događa automatski kada zvučni valovi dopru do ušiju i fiziološka je funkcija koja nam omogućuje otkrivanje zvukova u našim okolina. Slušanje je aktivan i svjestan proces koji uključuje obraćanje pažnje na ono što čujemo i tumačenje njegovog značenja.

Slušanje zahtijeva naš fokus i pažnju kako bismo razumjeli stvari koje čujemo. Pojedinac ne ulaže nikakav napor u slušanje jer je to nehotični proces, ali zahtijeva napor da se sluša jer je to dobrovoljni proces koji obavlja pojedinac.

Mozak dešifrira i razumije primljene zvučne valove te donosi odgovarajuću odluku.

Tabela za usporedbu

Parametar usporedbe	Sluh	Slušanje
Definicija	Odnosi se na prirodnu sposobnost pojedinca da uz pomoć ušiju prima i percipira valove pritiska (zvuk).	Odnosi se na svjesni proces koji obavlja pojedinac prilikom primanja zvuka obraćanjem pažnje i razumijevanjem istog.
Proces	Nedobrovoljni proces (pasivan).	Dobrovoljni proces (aktivan).
Karakteristike	To je urođena sposobnost.	To je vještina koja se uči i dolazi vježbom.
Obratiti pozornost	Nije potrebno obraćati pozornost jer se sluh događa prirodno.	Bitno je obratiti pozornost dok pojedinac pokušava razumjeti i djelovati na ono što čuje.
Javlja se kod	To se događa u podsvjesnom stanju.	Javlja se u svjesnom stanju.
Priroda	Psihološko stanje.	Psihološko stanje.

Što je sluh?

Sluh je prirodna sposobnost pojedinca da opaža i prima zvuk uz pomoć uha. To ostaje prirodan proces osim ako osoba nije pogođena problemima s oštećenjem sluha.

Sluh je jedno od pet osjetila koje je važno za svakog pojedinca. Saslušanje nije prisilan proces. Javlja se kontinuirano bez intervencije pojedinca.

To se događa samo od sebe. Stoga se slušanje može navesti kao nevoljan proces.

Pojedinac ne ulaže nikakav napor da aktivira ili postigne stanje sluha. Za primanje zvučnih valova potreban je samo naš osjetilni organ, odnosno uho.

U svakodnevnom životu čujemo različite zvukove i valove pritiska. Ali naš mozak ne dešifrira i ne prepoznaje sve zvučne valove.

Ljudska bića mogu čuti zvučne valove samo određene frekvencije. Čujni raspon je između dvadeset i dvadeset tisuća herca (herc je jedinica za frekvenciju).

Frekvencija ispod dvadeset naziva se infrazvukom, a iznad dvadeset tisuća herca pripada ultrazvučnom području. Ni ultrazvuk ni infrazvuk ne ostaju čujni ljudskom uhu.

Što je slušanje?

Sluh djeluje kao prolaz za slušanje. Slušanje je proces u kojem mozak prepoznaje i dešifrira zvučne valove.

To se događa samo kada obratimo pažnju na zvučne valove koje primamo. Stoga se slušanje ispostavlja kao dobrovoljan proces.

Moramo ga biti svjesni da bismo protumačili zvučne valove. Slušanje nije kontinuirani proces.

Zahtijeva pažnju i koncentraciju na ono što čujemo. Budući da je naš um sklon lako omesti male stvari, slušanje se može steći samo stalnom vježbom.

To je vještina koji se može naučiti i ojačati dok nastavljamo raditi na njemu. Stoga se slušanje može nazvati dobrovoljnim procesom pojedinca.

Postoje dvije vrste slušanja. Jedan je aktivno slušanje, a drugi je pasivno slušanje.

Kao što naziv sugerira, aktivno slušanje uključuje aktivno sudjelovanje pojedinca. Aktivni slušatelj ne samo da sluša, već i pridonosi razgovoru sudjelovanjem u raspravama, postavljanjem pitanja itd.

Dok pasivni slušatelj ne sudjeluje ni u čemu u razgovoru.

Glavne razlike između sluha i slušanja

1. Slušanje je primarni proces koji se odvija bez ikakve intervencije pojedinca. Ali slušanje se odvija samo kada pojedinac uloži svoj napor da obrati pozornost na primljene zvučne valove.
2. Saslušanje može ali i ne mora igrati ključnu ulogu u razvoju veze. Dok se slušanje smatra jednim od važnih čimbenika za zdrav odnos i komunikaciju.
3. Saslušanje se odvija tijekom dana jer pojedinac ne zahtijeva nikakvu radnju da bi održao ili nastavio proces. Slušanje je privremeno jer je potrebno mnogo truda da ostanete bez ometanja.
4. Sluh je urođen svojstvo, dok je slušanje vještina koja se može savladati samo kontinuiranim trudom.
5. Za sluh je potrebno samo jedno osjetilo, dok je za slušanje potrebno djelovanje još jednog osjetila da bi se razumio razgovor ili ono što govornik govori.
6. Sluh je fiziološki proces koji se odvija uz pomoć uha. Slušanje je psihološki proces, što znači da se odvija samo kada je pojedinac svjestan aktivnosti.

Reference

1. https://www.uopeople.edu/blog/hearing-vs-listening/

Zadnje ažuriranje: 11. lipnja 2023