Zaraza vs teorija konvergencije: razlika i usporedba

Nekoliko različitih psiholoških i socioloških teorija objašnjava ponašanje gomile. Gomila ima toliko ljudi, a ipak se svi pojedinci ponašaju na isti način, odnosno gomila ima kolektivno ponašanje.

Teorija zaraze i teorija konvergencije dvije su takve teorije koje objašnjavaju kolektivno ponašanje gomila.

Ključni za poneti

1. Teorija zaraze sugerira da pojedinci u gomili gube samosvijest i racionalno razmišljanje, usvajajući ponašanja i emocije onih oko sebe. Nasuprot tome, teorija konvergencije pretpostavlja da se pojedinci sa sličnim uvjerenjima i ciljevima okupljaju kako bi formirali gomilu, djelujući kolektivno na temelju zajedničkih vrijednosti.
2. Teorija zaraze naglašava širenje emocija i ponašanja kroz gomilu, dok se teorija konvergencije usredotočuje na namjerno okupljanje pojedinaca istomišljenika.
3. Teorija zaraze pripisuje ponašanje gomile anonimnosti i sugestibilnosti, dok teorija konvergencije smatra ponašanje gomile racionalnim izrazom već postojećih uvjerenja i želja.

Teorija zaraze vs teorija konvergencije

Zaraza teorija navodi da se financijske krize u jednoj zemlji mogu brzo proširiti na druge zemlje ili čak na globalni financijski sustav. Teorija konvergencije sugerira da kako zemlje budu postajale sve više gospodarski integrirane, one će postajati sve sličnije u pogledu ekonomskih politika, institucija i ishoda.

Teorija zaraze navodi da gomila ima hipnotički utjecaj na manje skupine ljudi, točnije pojedince.

Ovo dalje objašnjava da kada se pojedinac pridruži gomili, on ili ona bivaju pod utjecajem hipnotičkog utjecaja te gomile. Hipnotički utjecaj utječe na pojedinca da se osjeća i ponaša na određeni način, što je isto kao i ponašanje gomile.

Teorija konvergencije objašnjava zašto gomila ima kolektivno ponašanje i sličnu perspektivu mišljenja.

Nadalje se navodi da kolektivno ponašanje gomile nije zbog bilo kakvog hipnotičkog utjecaja, umjesto toga, ponašanje je posljedica ponašanja pojedinaca koji su dio gomile.

Tabela za usporedbu

Parametri usporedbe	Teorija zaraze	Teorija konvergencije
Predstavio je	Gustav Le Bon uveo je teoriju konvergencije.	JE Roeckelein uveo je teoriju konvergencije.
Izjava	Pojedinac kada je prisutan u gomili ponaša se iracionalno zbog hipnotičkog utjecaja drugih ljudi prisutnih u gomili.	Ponašanje ili stav gomile može se odrediti ponašanjem ili stavom pojedinca koji je prisutan u gomili.
Značenje	U teoriji zaraze, gomila hipnotički utječe na pojedinca da se ponaša na određeni način.	U teoriji konvergencije, svi istomišljenici čine gomilu koja dijeli isti cilj.
Pod utjecajem	Pojedinac prisutan u gomili postaje pod utjecajem gomile.	Na gomilu utječu pojedinci prisutni u gomili.
Ponašanje	Osoba se ponaša kao i ostali pojedinci u gomili.	Gomila se ponaša kao ponašanje pojedinaca.

Što je teorija zaraze?

Godine 1885. Gustav Le Bon objavio je knjigu pod nazivom 'Gomila'. Kao što naziv sugerira, knjiga je bila o psihologiji koja stoji iza funkcionalnosti gomile i psihologiji koja stoji iza ponašanja gomile.

U ovoj je knjizi Gustav Le Bon predstavio teoriju zaraze. Međutim, u to vrijeme teorija se nije smatrala potpuno istinitom niti praktičnom. Bila je to samo gruba procjena pitanja zašto se gomila ponaša na određeni način.

Stoga su teoriju dalje razvijale još dvije osobe. Robert Park je bio osoba koja je razvila teoriju nakon Gustava Le Bona. Teorija koju je predstavio Gustave Le Bon sadržavala je mnogo političkih aspekata. Međutim, teorija zaraze koju je razvio Robert Park bila je nešto više racionalan i psihološki.

Teoriju zaraze konačno je razvio Herbert Blumer. Bio je sociolog koji je teoriji dao više sociološki aspekt.

Konačna razvijena teorija zaraze objašnjava da kada osoba uđe u gomilu, njezine neovisne misli i osjećaji bivaju eliminirani hipnotičkim utjecajem gomile.

Kao rezultat toga, osoba ima tendenciju ponašati se kao ostatak gomile kako bi imala kolektivno ponašanje.

Što je teorija konvergencije?

Teorija konvergencije, kao što ime sugerira, je teorija u kojoj se ljudi koji isto misle ili imaju zajednički cilj okupljaju i skupljaju u jednu grupu, što rezultira gomilom.

Dakle, to je razlog iza kolektivnog ponašanja gomile. Teorija kaže da ponašanje gomile nije nešto što nastaje samo od sebe ili zbog nekog trećeg faktora.

Umjesto toga, ponašanje gomile proizlazi iz istomišljenika pojedinaca, zajedničkog cilja i drugih sličnih atributa.

Kada se nekoliko različitih ljudi koji imaju isti cilj okupe i formiraju grupu, a zatim zajedno rade na postizanju svog cilja, njihovo ponašanje teži biti izraženo na isti način, kao rezultat toga, gomila pokazuje kolektivno ponašanje. 

Na primjer, gomila koja se buni protiv nečega mora imati cilj. Njihov cilj mora biti da nadležna vlast ispuni njihove zahtjeve.

No, masa bira nasilje tijekom prosvjeda kako bi ostvarila svoje zahtjeve.

Tada razlog zašto je gomila izabrala nasilje ne bi bio taj što se ideja o nasilju pojavila odnekud, umjesto toga, razlog koji stoji iza toga bilo bi jer su pojedinci te skupine htjeli izabrati nasilje.

Glavne razlike između teorije zaraze i teorije konvergencije

1. Teorija zaraze tvrdi da je kolektivno ponašanje gomile posljedica njenog hipnotičkog utjecaja. S druge strane, teorija konvergencije tvrdi da je kolektivno ponašanje gomile posljedica pojedinaca.
2. Teorija zaraze tvrdi da gomila pokreće ponašanje pojedinca. Naprotiv, teorija konvergencije kaže da pojedinci pokreću ponašanje mase.
3. Teorija zaraze kaže da gomila možda nema istomišljenika. Dok teorija konvergencije tvrdi da je gomila imala istomišljenike.
4. Prema teoriji zaraze, hipnotički utjecaj je uzrok kolektivnog ponašanja gomile. S druge strane, prema teoriji konvergencije, istomišljenost pojedinaca uzrok je kolektivnog ponašanja gomile.
5. Prema teoriji zaraze, gomila možda nema isti cilj. Naprotiv, prema teoriji konvergencije, gomila ima sličan cilj.

Reference

1. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/abs/10.1002/sim.5408
2. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/abs/10.1111/1539-6924.00306

Zadnje ažuriranje: 13. srpnja 2023