Medijacija i arbitraža dvije su vrlo različite metode rješavanja sporova. Važno je razumjeti razlike između arbitraže i medijacije prije ulaska u oba postupka.
Razumijevanje razlike između medijacije i arbitraže može vam pomoći da odaberete najbolju metodu za svoju situaciju.
Arbitraža je način rješavanja sporova izvan suda. Međutim, za razliku od medijacije, koja je neobvezujuća, uključene strane morat će se pridržavati odluke arbitra.
Mirenje se odvija i izvan suda, ali nije obvezujuće – to znači da obje strane ne moraju prihvatiti niti se pridržavati odluke medijatora.
Ključni za poneti
- Medijacija je dobrovoljan, neobvezujući proces u kojem neutralna treća strana pomaže stranama u sporu da postignu obostrano prihvatljivo rješenje. U isto vrijeme, arbitraža je formalniji, obvezujući proces u kojem arbitar odlučuje nakon pregleda dokaza i saslušanja argumenata.
- Medijacija je usmjerena na komunikaciju, suradnju i pronalaženje zajedničkog jezika, dok je arbitraža sličnija sudskom procesu i rezultira pravno obvezujućom odlukom.
- Medijacija nudi veću fleksibilnost i kontrolu nad ishodom za uključene strane, dok arbitraža pruža definitivnije rješenje s ograničenim mogućnostima žalbe.
Medijacija vs arbitraža
Medijacija je dobrovoljan i neobvezujući proces u kojem medijator olakšava komunikaciju između stranaka kako bi im pomogao da postignu dogovor. Arbitraža je obvezujući proces koji uključuje arbitar koji donosi odluku o rješavanju spora nakon što sasluša argumente obiju strana.
Arbitraža je alternativa parnici, rješavanje sporova na sudu. Ako se strane u sporu ne mogu dogovoriti pregovorima ili posredovanjem, mogu dobiti arbitražu.
Arbitraža može učiniti da se zahtjevi odvijaju puno brže nego parnica jer ne morate čekati datum suđenja na sudu.
Arbitri su stručnjaci u svom području poslovanja i mogu unijeti znanje o poslovnom pravu i praksi u postupak. Odvjetnik bi vam mogao biti od pomoći u arbitraži ako ga odlučite angažirati.
Uloga medijatora je poticati razgovor i pomagati stranama u postizanju dobrovoljnih dogovora o što većem broju tema bez nametanja svojih stavova ili vrijednosti bilo kojoj strani.
On ili ona ne donosi presude; nego potiču raspravu između sudionika kako bi došli do svojih zaključaka.
Medijator će pomoći strankama u identificiranju problema, razmišljanju o mogućnostima i vaganju opcija. On ili ona može, ako je potrebno, preporučiti resurse za više informacija o zakonskim pravima ili drugim pitanjima.
Tabela za usporedbu
| Parametri usporedbe | Posredovanje | Arbitraža |
|---|---|---|
| Značenje | Medijacija je način rješavanja sporova u kojem treća strana pomaže stranama u postizanju obostrano prihvatljivog rješenja. | Arbitraža je izvansudska alternativa javnom suđenju u kojem nepristrana treća strana procjenjuje cjelokupne okolnosti i donosi presudu koja je obvezujuća za obje strane. |
| Priroda | Medijacija je proces suradnje u kojem dvije strane surađuju na rješavanju. | Priroda odluke je kontradiktorna. |
| Proces | Proces posredovanja je neformalan. | Medijacija je formalni proces koji je sličan zasjedanju u sudnici. |
| Uloga stručnjaka | Voditelj | Sudac |
| Broj stručnjaka | jedan | Jedan ili više |
| komunikacija | Komunikacija koja je zatvorena Sastanci između stranaka i njihovih odvjetnika odvijaju se zajedno i odvojeno. | Neće biti privatnih razgovora sa sucem, samo dokazna ročišta. |
| Odluka | Posrednik ne odlučuje; umjesto toga, samo stranke pristaju na nagodbu. | Odluka arbitra je konačna i neopoziva za obje strane. |
Što je posredovanje?
Medijacija je proces u kojem stranke rješavaju svoje nesuglasice uz pomoć vješte neutralne treće strane koja im pomaže postići sporazum. Medijator ne donosi odluku umjesto stranaka.
Umjesto toga, posrednik im pomaže riješiti ono što sve strane smatraju prihvatljivim. Stranke odlučuju hoće li ili ne posredovati, kada će i kako riješiti svoje sporove te kakav će oblik biti njihovo rješavanje.
Medijacija pomaže strankama da se konstruktivno nose sa sukobom, bilo na sudu ili izvan suda. U parnici, medijacija se može koristiti u bilo koje vrijeme tijekom postupka.
Posrednik se također može angažirati prije nego što dođe do spora kao dio procesa pregovora o ugovoru. To se ponekad naziva "preventivno posredovanje".
Medijacija je privatna i povjerljiva. Medijator nema ovlasti donositi odluke za bilo koga osim za sebe ili služiti kao stručnjak svjedok za bilo koju stranu.
Medijacija se može koristiti u mnogim različitim vrstama sporova. Najčešći je razvod i dijete starateljstvo.
Međutim, posredovanje također može biti od pomoći u svakom sukobu, uključujući poslovne sporove, posjednik-problemi stanara, obiteljske svađe, susjedski sukobi i mnogi drugi.
Što je arbitraža?
Arbitraža je proces u kojem nepristrana treća strana detaljno istražuje problem, sluša sve uključene strane, prikuplja relevantan materijal, a zatim donosi konačnu i obvezujuću presudu za sve strane.
Arbitraža se može koristiti u gotovo svakom kontekstu u kojem se dvije ili više strana ne slažu oko uvjeta njihovog odnosa.
Poduzeća često koriste arbitražu za rješavanje međusobnih sporova — osobito velike tvrtke koje znaju da će vjerojatno nastaviti poslovati jedna s drugom dugoročno.
Arbitraža se ponekad naziva "privatni sud" ili "privatno suđenje". Arbitar može biti sudac u mirovini ili odvjetnik s iskustvom u pravu koje je predmet spora.
Uloga arbitra slična je ulozi suca, osim što stranke dobrovoljno pristaju na arbitražu, a ne putem sudskog sustava. Arbitri se nazivaju arbitri.
Arbitraža je gotovo uvijek manje formalna od suđenja ili sudske rasprave. Ne zahtijeva mnogo proceduralnih koraka, poput otkrivanja i podnošenja zahtjeva, što parnicu čini skupom i dugotrajnom.
Iz tog razloga, arbitraža može biti puno brža od parnice, a također košta manje. Arbitraža se razlikuje od parnice jer o njoj ne odlučuje sudac ili porota.
Umjesto toga, strane u sporu biraju svog arbitra, koji će odlučiti o stvari na temelju iznesenih činjenica. Što se tiče praksi naplate potraživanja, arbitraža je jedan od najučinkovitijih dostupnih oblika rješavanja sporova.
Proces traje kraće od parnice i može ga voditi arbitar sa specijaliziranim znanjem o praksama naplate duga.
Glavne razlike između posredovanja i arbitraže
- Postupak mirenja i njegovo okončanje u potpunosti su u rukama uključenih strana. Nasuprot tome, arbitri imaju potpunu ovlast nad postupkom i odlukom u arbitraži.
- Ishod mirenja određen je potrebama, pravima i interesima stranaka, ali se arbitražna odluka temelji na činjenicama i dokazima koji su dostavljeni arbitru.
- Posrednik ne donosi nikakvu odluku; umjesto toga, on ili ona pregovara o rješenju uz suglasnost stranaka. Za razliku od arbitraže, odluka arbitra je konačna i obvezujuća za stranke.
- Kada strane postignu dogovor ili se postupak mirenja zaustavi, kaže se da su strane došle u ćorsokak. Kada je odluka donesena, arbitraža je završena.
- U medijaciji, neutralna treća strana djeluje kao posrednik koji pomaže strankama da postignu sporazum. S druge strane, arbitar se ponaša kao sudac kada treba donijeti odluku.
- U svakom posredovanju može postojati samo jedan posrednik. S druge strane, arbitraža može uključivati mnogo arbitara ili vijeće arbitara.
- U medijaciji izmiritelji osim zajedničkih sastanaka slušaju obje strane na privatnom sastanku. U arbitraži, s druge strane, arbitar ostaje nepristran i nema te privatne komunikacije. Kao rezultat toga, odluka se temelji na svjedočenju.
- https://psycnet.apa.org/journals/psp/65/6/1167.html?uid=1994-19842-001
- https://psycnet.apa.org/journals/apl/56/1/1/
Zadnje ažuriranje: 20. srpnja 2023
Uložio sam mnogo truda u pisanje ovog posta na blogu kako bih vam pružio vrijednost. Bit će mi od velike pomoći ako razmislite o tome da to podijelite na društvenim medijima ili sa svojim prijateljima/obitelji. DIJELJENJE JE ♥️
Emma Smith je magistrirala engleski jezik na koledžu Irvine Valley. Novinarka je od 2002. godine, piše članke o engleskom jeziku, sportu i pravu. Pročitajte više o meni na njoj bio stranica.
