Učinkovito i uspješno programiranje čini temelj većine stvari koje se nalaze na internetu. Različite metodologije imaju jedini cilj osigurati kod koji je razumljiv, kojim se može upravljati i koji može raditi bez grešaka.
Dvije najčešće i najvažnije metodologije programiranja su objektno orijentirano programiranje i funkcionalno programiranje.
Ključni za poneti
- Objektno orijentirano programiranje (OOP) organizira kod oko objekata i njihove interakcije, dok se funkcionalno programiranje fokusira na funkcije i nepromjenjivost podataka.
- OOP promiče enkapsulaciju i nasljeđivanje, olakšavajući ponovnu upotrebu koda i modularnost, dok funkcionalno programiranje naglašava čiste funkcije i minimizira nuspojave.
- Funkcionalno programiranje pogodnije je paralelnoj obradi i matematičkim izračunima, dok je OOP lakše konceptualizirati za modeliranje scenarija stvarnog svijeta.
OOP vs funkcionalno programiranje
Objektno orijentirano programiranje (OOP) je paradigma programiranja koja naglašava stvaranje objekata koji imaju svojstva i metode. Široko se koristi u modernim programskim jezicima. Funkcionalno programiranje je još jedna paradigma programiranja koja se fokusira na pisanje funkcija koje manipuliraju podacima.
OOP je kratica za objektno orijentirano programiranje. To je konceptualna tehnika programiranja koja se temelji na korištenju objekata kao ključa.
Glavne značajke OOP-a su apstrakcija, nasljeđivanje, polimorfizam, i kapsuliranje.
S druge strane, funkcionalno programiranje je tehnika programiranja s funkcionalnim faktorima i stavlja naglasak na kreiranje i implementaciju programa. Temelj funkcionalnog programiranja ima različite koncepte kao što su čista funkcija, sustavi tipova, funkcije visokog reda, rekurzija, referentna transparentnost te stroga i nestriktna evaluacija.
Tabela za usporedbu
| Parametri usporedbe | OOP | Funkcionalno programiranje |
|---|---|---|
| Definicija | To je paradigma programiranja koja naglašava objektno orijentirani koncept | To je programska paradigma koja naglašava korištenje funkcija za obavljanje specifičnih zadataka |
| Važnost | OOP daje važnost podacima, a ne procedurama | Funkcionalno programiranje daje važnost funkcijama, a ne podacima |
| Paralelno programiranje | Paralelno programiranje nije podržano u OOP-u | Paralelno programiranje podržano je u funkcionalnom programiranju |
| Skrivanje podataka | OOP ima skrivanje podataka i mogu se kreirati sigurni programi | Funkcionalno programiranje ne pruža nikakvo skrivanje podataka i stoga nije osigurana nikakva sigurnost |
| Integracija novih podataka | Dodavanje i integracija novih podataka i funkcija može se izvršiti kroz jednostavan proces | Dodavanje i integracija novih podataka i funkcija teško je u funkcionalnom programiranju |
Što je OOP?
OOP je kratkoročno za objektno orijentirano programiranje. To je paradigma programiranja koja se temelji isključivo na konceptu objekata.
OOP može sadržavati podatke u obliku svojstava i atributa koji su također poznati kao polja. Kod je sadržan u obliku metoda ili postupaka.
Značajka razlikovanja u objektima je dostupnost i modifikacija koja se nudi procedurama objekata za podatkovna polja.
OOP je dizajnirao programe s objektima i čak mogu međusobno komunicirati. Jezici u OOP-u su raznoliki.
Najpopularniji jezici OOP-a temeljeni su na klasama, što jednostavno implicira da su objekti instance klase. Ovo također postaje odlučujući faktor za tipove.
OOP Prikuplja objekte koje programer identificira i njima manipulira.
Postoje različiti programski jezici koji podržavaju OOP kao što su Java, C++, Python, Visual Basic.NET, MATLAB, Objective-C, SIMSCRIPT, Object Pascal, SmallTalk, Common Lisp i drugi. Oni čine multi-paradigmu.
Uvođenje Simule stvorilo je osnovu OOP-a. Ovaj programski jezik uglavnom je bio uključen u fizičko modeliranje OOP-a.
Dva najkompatibilnija jezika OOP-a su Ruby i Python. Oba jezika su korisna za apstrakciju podataka.
OOP je koristan za programere koji imaju namjeru manipulirati i ne zahtijevaju logiku za manipuliranje objektom. Vrsta programiranja najprikladnija je za složene velike i aktivno ažurirane programe s redovitim održavanjem.
Također uključuje programe za projektiranje proizvodnje, pa čak i mobilne aplikacije koje rade pod simulacijskim softverom.
Što je funkcionalno programiranje?
Funkcionalno programiranje je paradigma programiranja koja konstruira programe sastavljanjem i primjenom funkcija. Vrsta programiranja je deklarativna gdje su definicije funkcija stabla izraza i nemaju nikakav niz imperativnih iskaza.
Definicije mapiraju vrijednosti u druge vrijednosti. Tretman funkcija u funkcionalnom programiranju je kao građani prve klase.
Funkcionalno programiranje ima programe napisane stilom koji se može sastaviti, deklarativan i ima kombinaciju malih funkcija na modularan način. Vrsta programiranja smatra se sinonimom za čisto funkcionalno programiranje.
Čisto funkcionalno programiranje smatra se podskupom funkcionalnog programiranja. Funkcije se tretiraju kao čiste funkcije ili determinističke matematičke funkcije.
Korijeni funkcionalnog programiranja su uglavnom u akademskoj zajednici koja se razvila iz Lambda računa. Popularnost funkcionalnog programiranja u povijesti je relativno manja od popularnosti imperativnog programiranja.
Međutim, funkcionalno programiranje se danas uglavnom koristi u obrazovanju i industriji. Primjeri – Haskell, Common Lisp, Racket, Wolfram Language, F#, Scheme, Erlang, Clojure, OCaml i Elixir.
Različiti jezici uspjeli su u određenim domenama zahvaljujući funkcionalnom programiranju kao što je R u statistici, XQuery Ili XSLT za XML, JavaScript na webu, J, K i Q u financijskoj analizi i druge. Drugi deklarativni jezici specifični za domenu koriste nekoliko elemenata iz funkcionalnog programiranja.
Nekoliko jezika implementiralo je značajke funkcionalnog programiranja ili podržava programiranje u funkcionalnom stilu. Primjer – C++11, PHP, Java (od Java 8), Kotlin, Go, Perl, Rust, Scala, C#, Raku i drugi.
Glavne razlike između OOP-a i funkcionalnog programiranja
- Iteracija u OOP-u se provodi korištenjem petlji, dok se iteracija u funkcionalnom programiranju provodi korištenjem rekurzije.
- Temeljni elementi OOP-a su metode i objekti, dok su temeljni elementi funkcionalnog programiranja varijable i funkcije.
- Podaci u OOP-u su u promjenjivom obliku, dok su podaci u funkcionalnom programiranju u promjenjivom obliku.
- Programski model OOP-a je imperativni model programiranja, dok je programski model funkcionalnog programiranja deklarativni model programiranja.
- OOP ima odredbe za tri specifikatora pristupa koji su privatni, javni i zaštićeni dok funkcionalno programiranje nema odredbe za bilo koji specifikator pristupa.
- http://www.eecs.ucf.edu/~leavens/ComS541-Schmidt/general-information/reserve-list.ps.gz
- https://projecteuclid.org/journals/statistical-science/volume-29/issue-2/Object-Oriented-Programming-Functional-Programming-and-R/10.1214/13-STS452.short
Zadnje ažuriranje: 13. srpnja 2023
Uložio sam mnogo truda u pisanje ovog posta na blogu kako bih vam pružio vrijednost. Bit će mi od velike pomoći ako razmislite o tome da to podijelite na društvenim medijima ili sa svojim prijateljima/obitelji. DIJELJENJE JE ♥️
Sandeep Bhandari ima diplomu inženjera računala na Sveučilištu Thapar (2006.). Ima 20 godina iskustva u području tehnologije. Ima veliki interes za razna tehnička područja, uključujući sustave baza podataka, računalne mreže i programiranje. Više o njemu možete pročitati na njegovom bio stranica.
